vjetarugranama https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

četvrtak, 13.11.2014.

... ah, ta "ljubav"...



... usko je u poimanju ljudi vezana uz tjelesnost, mladost, ljepotu, kao da stari ili manje lijepi ljudi ne mogu voljeti... računa se samo posjedovanje i blještavilo, samo ono što se vidi i čemu se zavidi... mislim da je problem u tome što se pod srećom u ljubavi prvenstveno doživljava ono što si dobio, dakle - ljubav koja je uzvraćena... pa kad smo već kod toga, ne mogu ne sjetiti se Walta Whitmana (kojemu je prije stopedeset godina ljubav bila barem toliko nedostižna kao i starim ljudima danas) a koji je odrešito jednom zasvagda ustvrdio i otkrio kako neuzvraćene ljubavi nema!

... rekli bismo - nije stvar u tome da treba nalaziti samog sebe kakvim smo bili; takvi kakvi smo bili više nikada nećemo biti jer ne možeš stati dvaput u istu rijeku; valja - bez obzira na sve tmine, lomove i ponore - graditi novog sebe iz dana u dan i iz trenutka u trenutak, ne gušeći pri tom nebesko plavetnilo drugih; put otimanja sreće danima što bježe tako na žalost postaje mnogo teži i zahtjevniji ali sigurniji... rast velikih i nijemih očiju pored stvari... obećanje sastanka bez urečenog rastanka... sigurnost trenutka, ali izgubljenost vremena...

13.11.2014. u 13:14 • 16 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.